Nisam mislila da će ovako nešto osvanuti na blogu, ali dosta vas je to tražilo 😀 Nadam se da će vam biti korisno, a usput ćete vidjeti i kako je to sve izgledalo kod mene, plus neke stvari možete doživjeti i kao recenzije (sala, fotografi, snimatelj) 😀 Ovaj post će biti jako dugačak jer, znate i sami, vjenčanje se organizira kroz puno vremena do najsitnijih detalja 😀

 

Disclaimer: profi fotke iz posta su ©Hrvoje Golubić, a ostale fotke su moje fotkane mobitelom.

 

Organizacija našeg vjenčanja je krenula oko 10 mjeseci prije samog vjenčanja jer smo inače kao par jako flegma, što znači da do zadnjeg časa nismo ni znali koji ćemo datum izabrati. Datum je zapravo odabrala moja kuma, tj predložila ga, a nakon istraživanja smo ga prihvatili jer je (za mene posebno) imao veliko značenje koje ću ovim putem ipak zadržati za sebe 🙂 Ovo je moj prvi savjet, odaberite datum koji za vas ima neko značenje jer će vam onda dan vjenčanja biti još posebniji. Naš datum je bio 29.09. koji ima dvije devetke u datumu i kažu da one znače sreću (makar ne vjerujem u to, ali ajd xD), no za nas je bio poseban jer budi još predivnih osjećaja uz samo veselje oko vjenčanja. Inače sam osoba koja obožava sitne detalje, makar mi neke veće stvari uopće nisu bitne, tako da sam presretna što mi je taj datum toliko drag i što iza sebe ima toliko značenja.

 

 

Prva stvar nakon datuma što smo napravili je ugovorili fotografa. Da, fotografa. Ne salu, ne bend, ne crkvu nego fotografa. Upravo je to meni uz sve ljude koji su bili na vjenčanju bila najbitnija stavka. Ugovorili smo Hrvoja Golubića (link na njegovu fejs stranicu) čiji rad pratim otkad sam ga upoznala na jednom satu zumbe (jedno 7 godina) i oduševljena sam da radi točno onako kakve su moje želje. Puno umjetničkih fotografija bez velikog glumatanja, poziranja i namještanja, puno detalja koje inače ljudi ne bi primjetili u tom silnom đumbusu i puno uhvaćenih emocija. Uz njega smo uzeli i dodatnog fotografa i tako mi je drago da jesmo jer je uz Hrvoja bio totalni pogodak. On se zove Igor Glavaš (link na njegovu fejs stranicu) i također je majstor svog zanata. Uz to su i kao osobe fenomenalni tako da na njih dvojicu uopće nisam imala zamjerki 😀 Fotke, kao što vidite, su ispale savršeno <3 Uz njih sam u zadnji tren nekoliko mjeseci prije svadbe angažirala i snimatelja (na nagovor naših roditelja, pošto smo planirali imati samo fotografa) i sreća mi se osmjehnula u prekul ljudini imenom Tin. Tin je uskočio u zadnji čas i ne mogu vjerovati da su se zvijezde posložile da ga upoznamo jer je kao osoba fenomenalan, a tek njegov rad… Njega možete škicnuti na ovoj stranici – link. Video još nemamo, ali ću vam pokazati kratki spot kada dođe 😀

 

 

Sljedeće što smo napravili je ugovorili sve ostale velike i bitne stvari na koje svakako morate paziti da ugovorite na vrijeme: crkva, bend, sala. Moj savjet je da sve te veće stvari tražite barem godinu dana unaprijed jer je i to već na knap da ćete uspjeti naći na datum koji želite pogotovo ako vam je datum u sezoni, tj od šestog do osmog mjeseca u godini. Mi smo imali sreće što smo uspjeli u sali dobiti taj datum koji im je ostao zadnji slobodan u devetom mjesecu. To je bio očiti znak 😀 Za salu smo odabrali bio park Divlje Vode (link) jer su imali najbolji izbor hrane za najprihvatljiviju cijenu po stolici, a također i okoliš koji se ne može mjeriti sa betonom i asfaltom u samom Zagrebu. Oduvijek sam voljela zelenilo, šume, životinjice, tako da kada sam vidjela te ponije, ljame i ostale živine sam ostala oduševljena i znala sam da će to biti savršeno mjesto za naše slavlje. Nisam požalila ni trenutka. Atmosfera savršena, gazda sale pristupačan i jednom riječju LJUDINA. Konobari simpatični, uslužni i još nigdje nisam doživjela da na stolu nikad ničeg nije falilo, a hrana se donosila cijelo vrijeme tako da ljudi nisu sve mogli ni pojesti. Svi su mi javljali da je hrana bila savršena i da se u nijednim svatovima nisu toliko fino najeli 😀 Ako tražite salu i ova vam nije predaleko, škicnite ovu, nećete požaliti ni trenutka 😀 Nema što nije bilo savršeno, od osoblja (što je jako bitna stavka), ozvučenja, krajolika, ma sigurno se da iščitati iz ovog da sam bila oduševljena 😀

 

 

Crkvu također morate riješiti na vrijeme kako bi si odabrali točan sat vjenčanja koji vama najviše odgovara. Također na vrijeme morate odraditi i zaručnički tečaj, te matični ured da biste papire mogli odnijeti u crkvu prije vjenčanja. O tim tehnikalijama neću previše duljiti. Ako se ženite samo kod matičara, onda vam je cijeli proces još i lakši 😀 Mi smo u crkvi rezervirali termin 7-8 mjeseci prije svadbe, a papire nosili dva mjeseca prije.

 

 

Ono što je meni bilo najbitnije su upravo fotograf, bend i sala, a ostatak mi je bio manje bitan u smislu da ne želim neki raskoš, da mi salu uređuju neka velika imena, da imam haljinu od 10 000kn, cipele s potpisom… Kužite… Meni je bilo bitno da na nekim stvarima uštedimo na čemu se da uštediti jer je naša svadba brojala 200 ljudi, a 100 000 kn za organizaciju vjenčanja malo tko danas ima… Vjenčanicu sam sama dizajnirala i dala šivati u krojačkom obrtu nakon što sam izabrala materijal koji me na kraju koštao oko 900 kn. Ne patim na raskošne krinolina vjenčanice, a najbitnija mi je bila funkcionalnost haljine. Željela sam u svom danu uživati, skakati i plesati do zore, bez da moram paziti hoću li nekoga oboriti haljinom na plesnom podiju 😀 I da, isprva sam htjela (naravno) crnu vjenčanicu, ali me majka zamolila da se bar na jedan dan u životu unormalnim i obučem u bijelo da se osjećam kao princeza. Na kraju krajeva nisam požalila što sam tako i napravila 🙂 Umjesto vela sam imala plašt, a detalji poput cipela, gumbića na haljini i naušnica sa cirkonima (u svakom uhu imam po 3 izbušene rupice) su bili crni.

 

 

Cipele sam vidjela prilikom potrage u jednom našem shopu i oduševila se izgledom, ali nabavak istih mi je postao i ostao jako stresan dio kupovine, a pošto znate da se ne suzdržavam reći stvari da su bile onakve kakve jesu – ovako se sve odigralo. Taj salon se zove Shoolala i postali su poznati jer imaju divne plesne cipelice (doduše puno skuplje nego u ostalim dućanima sa plesnom opremom – preporučam umjesto njih pogledati salon Zajec), a pošto sam taj model vidjela samo kod njih, nije mi bilo druge nego da ih odem pogledati tamo. Prvo što smo napravile mama, seka, kuma i ja smo otišle na sajam vjenčanja jer su oni tamo izlagači i dobije se popust od 200 kn (možete misliti kakve su im onda cijene 😉 ). Sve 4 smo htjele kupiti cipele kod njih jer se reklamiraju kao cipele od kojih vas nećete boliti noge, a znamo koliko je to teško sa štiklama. Na sajmu je žena za tim štandom bila toliko nepristupačna i neljubazna i jedva nas je pozdravila kada smo došle na štand i pozdravile što me, blago rečeno, razočaralo. Bitnije joj je bilo tipkati na mobitel… Ništa nas nije pitala niti ponudila pomoć, ali nije nam niti dala kupon za popust koji sam na kraju ja tražila za sve nas i i jedva nam ih je dala uz okretanje očima. Rekoh neću suditi o cijeloj firmi na temelju jedne radnice. U tom salonu se treba rezervirati termin za probu i tako smo nas 4 to i učinile. Vlasnica salona je bila simpatična i sve nam je objasnila te smo na kraju samo kuma i ja odlučile kupiti cipele. Ja sam ostavila kaparu jer je to taj model cipela koji sam htjela, dok kuma nije pošto nisu imali taj model cipela da ih ona proba, te su joj rekli da će ju nazvati kada cipele dođu da ih može probati i naposljetku kupiti.

 

Na moj upit kada cipele dolaze su mi rekli 30 dana, a s obzirom da sam imala 3 i pol mjeseca do vjenčanja to mi je svakako bilo prihvatljivo. Problem je nastao kada ni nakon dva mjeseca cipele nisu stigle, a oni su mi samo produživali rok kada će stići. Odjednom je rok bio 45 RADNIH dana što možete izračunati da je skoro 3 mjeseca, a onda sam već lagano bila u panici da neće ni stići na vrijeme i da ću morati ići tražiti druge koje u mojoj glavi nikad neće biti lijepe kao te koje sam naručila i za koje sam iskeširala ogromne novce. U međuvremenu ni moja kuma nije dobila telefonski poziv da je stigao njen model pa je ona tako zvala njih nakon 3 mjeseca (kada su moje cipele konačno stigle) i pitala što je s njenim modelom. Odgovor je dobila ovakav: niste ostavili kaparu i prodali smo ih.

 

Dakle, rečeno joj je da ne mora ostaviti kaparu i da će ju nazvati za probu kada cipele stignu za mjesec dana (a stigle su za 3), da bi naposljetku rekli da nije ostavila kaparu pa ju nisu dužni bili zvati za probu i na kraju prodali taj model. Neprofesionalnost na djelu i negativno iskustvo mene kao mlade i moje kume koje nam je ostavilo ogromno razočaranje u sjećanju. Također dok smo mi čekale svoje cipele sam vidjela da je Lucija Lugomer (naš plus size model) izreklamirala na sva zvona njihove cipelice i da su joj, ako se dobro sjećam, stigle za dva tjedna. Moram zaključiti da na kraju taj proces ide brže ako si neko poznato ime. Taj salon od mene zbog toga svega neće više vidjeti niti kune, ne zaslužuju to nimalo…

 

Oprostite na rantu, ali morala sam napisati iskustvo da znate što vas čeka ako se odlučite za njihove cipele… P.S. za ovaj model koji sam ja imala mogu samo reći da su me nažuljale na prstima što inače nije slučaj koji mi se događa, ali sva sreća da sam imala kupljene i bijele tenisice na platformu iz Bershke, a možete ih vidjeti na ovom linku. Sljedeće što sam gledala su pozivnice, zahvalnice, reveri i te sitne stvari. Web shopovi su jako skupi i 10 kn za jednu pozivnicu + 10 kn za jednu zahvalnicu (a ni reveri nisu puno jeftiniji) su mi bili jako skupi pošto treba sve nakupovati za 200 ljudi (još i više jer bolje da ima viška nego da fali). Na kraju smo našli divnu gospođu s obrtom na Njuškalu koja nam je napravila sve za trećinu cijene koju bi inače platili na tim web shopovima i prezadovoljni smo bili! To vam je moj savjet, gledajte na sve strane, pa čak i na Njuškalu, ali na vrijeme! 3-4 mjeseca pred vjenčanje bi bilo idealno da tako nešto naručite. Bonus tip: na njuškalu prodavači uglavnom imaju obrte i ne zaračunavaju trošak obrade pozivnica i zahvalnica koji je na nekim shopovima i do 200 kn 🙂 Uz to smo sami napravili košaru za revere, prstenove za salvete, podvezicu, kutiju za darivanje, jastučić za prstenje i to od svega što smo imali doma. DIY rocks, tu smo također uštedili jer me zabolila glava od cijena za koje se te stvari inače kupuju.

 

 

Cvijeće koje smo naručili je posebna priča, također dugačka pa ću samo kratko reći da smo ostali bez cvijeća 2 tjedna prije svadbe. Na kraju smo isti dan uspjeli naći jednu cvjećarnu koja nam je uskočila u pomoć tako da tu nismo mogli izvolijevati što smo htjeli nego ono što su imali na lageru jer narudžbe nisu dolazile u obzir pošto ne bi stigle na vrijeme. No također sam zadovoljna i kako je to ispalo.

 

Kolači i ostale sitnice ovise o vašim preferencijama, a mi smo uz kolače slagali i male bombonjere u tanjuriće pošto nam je to bila nekako slatka ideja 😀 Moram li reći da su klinci bili oduševljeni pošto su unutra bili Kikići, Bajadere, Fontana, kola bomboni, karamele… Naušnice sam isto našla u zadnji čas jer su se svi raniji planovi izjalovili i napravila ih je gospođa Dijana iz Jajca i poslala po sinu koji studira u Zagrebu. Ne mogu joj dovoljno zahvaliti na tome što me spasila u zadnji čas i ovo je njena fejs stranica pa škicnite kako radi: Di Design – nakit od čipke.

 

 

Za mejkap je bila zadužena naša Petra sa The Brush Stash bloga (link) i moram li reći da je bio savršen i da je trajao 24 sata na meni 😀 Doduše puder na obrazima je nakon 3 ujutro bio nepostojeći jer nakon ljubljenja sa ljudima po tisućiti put nema šanse da ostane na tom dijelu lica 😀 Svima ju mogu preporučiti i ne mogu ju dovoljno nahvaliti <3

 

 

Za frizuru moram zahvaliti prvo stranici Ekstenzije.net (link) koji su mi poslali ekstenzije koje sam imala kako bi mi kosa izgledala gušće (kada nisi obdaren u tom području moraš se snalaziti na druge načine), a tip ekstenzija koje sam imala su Deluxe Ekstenzije na Češljiće 50cm 200g 1B Prirodno Crna (link) koje su blago rečeno savršene! Iste boje kao moja kosa, ista kvaliteta kao moja kosa (mekane, svilenkaste i sjajne, sto posto prirodna ljudska kosa, Remy kvaliteta) da je i moja frizerka bila oduševljena! Za njih imate sve moje preporuke i svakako se isplate kupiti pogotovo jer ih možete nositi još puno puta poslije vjenčanja. S njima mi je frizuru radila moja obiteljska frizerka i bila je savršena. Oduševljena sam bila kao i svi koji su me vidjeli 😀 Ukras koji sam imala u kosi sam naručila s Ebaya i jedva sam našla neki koji mi je bio lijep i ne kičast. Ovaj je predivan jer su svijetići od materijala, a ne od kristalića koji uopće nisu moj stil. On se jako dobro vidi na zadnjoj slici u kolažu. P.S. sve moguće sitnice koje vam trebaju se mogu naručiti jeftinije sa Ebaya, pa i tu možete uštediti 😀

 

 

Tijekom cijele organizacije sam dobila i ideju sa ”knjigom” gostiju. Budući da mi je cijeli taj pojam oko knjige gostiju nekako zastario, gledala sam ideje što bi to moglo zamijeniti jer ipak želim (osim fotki fotografa) još neku uspomenu na vjenčanje i goste. Na Pinterestu koji je nepresušan izvor ideja sam otkrila polaroid okvire sa fotkama i tako mi je pala ideja na pamet. Dali smo napraviti okvir kod obiteljskog prijatelja koji je velik čak jedan metar za 60 polaroid fotografija. Moje cure su osluškivale moje ideje tako da su mi za djevojačku večer poklonile Fujifilm Instax polaroid fotoaparat (koji sam htjela kupiti) te sam zahvaljujući njima odmah isprobala fotić i oduševila se pošto se sve tako lijepo slagalo u moju ideju. Kako izgleda okvir sa slikama možete vidjeti u kolažu, a on će ubrzo na zid u našem stanu i malo je reći da sam oduševljena fotkicama koje sam detaljno uspjela proučiti tjedan dana nakon svadbe. Za fotkanje sam kupila i rekvizite u Party Popsu (link) te također i svjetlucavu pozadinu za fotkanje i tako su se ljudi naslikavali. Upute za korištenje sam stavila u bijele okvire koji su bili na stolu kraj fotića. Kvačice za fotkice sam radila sama tako da sam kupila male drvene kvačice i ukrase (Muller i Offertissima) za njih te ih lijepila glue gun-om.

 

 

Pri kraju večeri su me iznenadile moje cure iz moje orijentalne plesne skupine Apsaradhe i skoro sam proplakala koliko mi ih je bilo drago vidjeti. Jedno koreografiju je otplesala moja plesna majka Ana s krilima, drugu ona sa još četvero mojih cura, a onda su pozvale i mene skupa s mojom plesnom sekom koja je sve i organizirala. Moram reći da sam sretna što me okružuju tako dobri ljudi koji su se toliko trudili da me obraduju <3 No moram reći da su me pozivom na ples ostavile u šoku jer se uopće nisam nadala da ću tu večer plesati neku od naših koreografija 😀 No sve je super ispalo i svi su gosti bili oduševljeni.

 

 

Nadam se da sam sve uspjela pokriti, a evo za kraj nekoliko savjeta, novih, ali i ponovljenih iz posta:

  • Krenite u organizaciju barem godinu dana unaprijed i ugovorite sve bitne stvari kao što su sala, bend, crkva, fotografi, snimatelji jer oni imaju popunjene rasporede skoro godinu unaprijed.
  • Odredite budžet kojim raspolažete u organizaciji i odmah ga napišite na papir kako bi znali koliko možete izdvojiti za koji segment vjenčanja. Tu su odmah na početku kapare koje nisu zanemarive i njih odmah isplaćujete iz svog džepa tako da na početku ne možete računati na novce od poklona gostiju.
  • Razmišljajte o datumu vjenčanja i vremenu u kojem se održava. Ako se ženite na jesen kao npr ja, morate razmišljati i o dodatnoj obući ako padne kiša, vestici/bundici ako bude zima i ostalim ”sitnicama”. Lakše je sve kupiti unaprijed nego ostavljati za zadnji čas kada toga što želite više ni nema u trgovinama ili je jednostavno prošla sezona.
  • Ako vam je budžet mali, neke stvari možete napraviti i sami kod kuće. Samo je potrebno malo dobre volje. To se posebno odnosi na sitnice koje sam kao primjer navela u postu. Ipak je ljepše vidjeti svojih ruku djelo i koliko je truda uloženo od samih mladenaca i obitelji nego da je apsolutno svaki segment vjenčanja naručen i dostavljen na dan vjenčanja.
  • Razmotrite sve opcije oko ukrasa za vjenčanje. Začudili bi se što se sve može naći na Njuškalu. Neki ljudi nemaju Facebook i svoju stranicu (ali imaju obrt) gdje prodaju stvari nego im za to služi Njuškalo i njihove cijene su puno konkurentnije. Tako smo npr kupili i 200 kom crnih i bijelih balona koje smo platili sitne novce, kao i mašne za automobile 🙂
  • Oboružajte se strpljenjem i razumijevanjem jer neće sve biti savršeno. Oko malih stvari se ne vrijedi živcirati. Uživajte u trenucima jer se oni neće moći ponoviti 🙂 Ne brinite se oko poziranja fotografima te da li ćete dobro ispasti na fotkama, jednostavno se opustite jer se istinska radost najbolje primjeti na fotkama i takve su fotke na kraju krajeva i najljepše.

 

Nadam se da vam se ovaj post svidio, ako sam nešto zaboravila natipkati ili imate bilo kakvih pitanja, slobodno ih postavite u komentarima 🙂

Do sljedećeg posta, puse :*

 

 

Sura Dancer - Author

You Might Also Like

Comment ( 1 )

  • Makeup Victim

    Ja samo upijam slike kako ste mi bili divni 😍

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *